|
Iako tigrice držimo kao ljubimce već desetljećima, još uvijek o njima kruže neke informacije koje nisu točne. Većina tih zabluda pojavila se prije pisanja prvih knjiga i priručnika o tigricama, neke su se pojavile tek kada se proširila masovna prodaja tigrica u pet shopovima, često u ne baš idealnim higijenskim uvjetima. Želim vam pružiti aktualne informacije i "spremiti u smeće" zablude koje još uvijek zbunjuju neke vlasnike ili su na primjer povod tome da se tigrice drže usamljene. Pobijanje činjenica moguće je zahvaljujući tome da sve više ljudi drži tigrice onako kako je za njih najbolje - u manjim jatima, u odgovarajuće velikim krletkama, sa dovoljno zabave i s mogućnošću izbora. Osim toga, sve više informacija imamo i o životu tigrica u divljini, njihovoj domovini Australiji, što također pomaže u razbijanju zabluda.
Zabluda br. 1
Tigrice uvijek imaju grinje/šugu
Ova je izjava u potpunosti netočna. Normalna, zdrava tigrica nema grinje. Ona koja ih ima je bolesna i treba je liječiti. Ova zabluda razvila se vjerojatno spletom nezgodnih okolnosti. Mnogi ljudi imaju alergije, česte su upravo alergije na prašinu odn. izmet grinja koje žive u prašini. Često liječnici prebrzo krivicu za alergiju pripišu pticama, iako one ne moraju biti uzrok. Grinje na čiji izmet ljudi reagiraju nisu iste grinje koje mogu dobiti papige. Dakle, svaku pojavu alergije treba istražiti odgovarajućim testiranjem. Alergija na perje ptica mnogo je rjeđa nego alergija na prašinu odn. izmet grinja. Tek naslage na kljunu ili nogicama ptice upućuju na prisutnost grinja kod njih, te ih tada treba odvesti veterinaru. No pripazite li prilikom izbora ptice, velika je vjerojatnost da se nikada nećete sresti s problemom grinja.
Zabluda br. 2
Tigrice su doživotno vjerne
Kada se ta zabluda pojavila, u svijetu su vladali daleko stroži moralni kriteriji nego danas. Monogamija je često bila propisana i zakonima, a prijestupi su se tada strogo kažnjavali. U nedostatku poznavanja života tigrica u divljini, po kratkom postupku se u prvim knjigama pretpostavilo da su i tigrice doživotno vjerne svojim partnerima. No, oni koji imaju doma više parova, dakle malo jato, primijetili su da se u takvim zajednicama događaju zapleti i ljubavne romanse dostojne holivudskih filmova. Ove male vrckave ptičice često pojam vjernosti ne shvaćaju previše ozbiljno, pa kada imaju izbor, koriste mnogobrojne opcije koje im društvo pruža – postoje ženke koje prihvaćaju više mužjaka, mužjaci koji se brinu o više ženki, čak i oni koji varaju partnera direktno pred njegovim očima. Naravno, postoje i oni koji su vjerni, no to nipošto nije pravilo ukoliko imate veliko jato.
Zabluda br. 3
Ženke ne znaju pjevati
Statistički gledano, postoji više mužjaka koji pjevaju i oni to čine češće. No, to nipošto ne znači da ženke ne znaju ili ne mogu pjevati. To je vrlo individualna osobina i repertoar ženki može biti jednako obhvatan kao i onaj mužjaka, a mnoge ženke pjevaju tako lijepo da ih ne možete razlikovati od mužjaka.
Zabluda br. 4
Mužjaci bolje pričaju
Ova izjava također nije sasvim točna. Opet, statistički gledano, više mužjaka nego ženki nauči pričati. U pravilu to i lakše nauče, odn. brže usvajaju nove riječi. No, ženke ono što nauče mogu jednako tako jasno i razumljivo pokazati kao i mužjaci. No, sam poticaj učenja pričanja često je vrlo jak tek kada se ptice drže u neadekvatnim uvjetima – same i bez para. Tada one vrlo brzo shvate da privlače pažnju vlasnika, koji su im jedino društvo, ukoliko nauče pričati. Ptica koja u takvim uvjetima nauči pričati, nije nužno sretna i zadovoljna, nego vrlo vjerojatno vrlo usamljena.
Zabluda br. 5
Mužjaci su privrženiji
To je također velika zabluda. Istina je da su ženke nešto češće one koje izazivaju svađe i mogu biti malo grublje od mužjaka. No u domu, i ženke i mužjaci postaju privrženi vlasniku i ne može se uočiti razlika po tom pitanju. Sve ovisi o samoj ptici, jer svaka ima svoju osobnost, pa tako postoje i sramežljivi i hrabriji mužjaci, te isto tako privrženije ili samostalnije ženke. Bitna su i iskustva ptice do trenutka kada je došla k vama. Još jedan faktor o kojemu ovisi privrženost ptice je vrijeme provedeno s njom. Ptice vraćaju ono što je uloženo u njih – što se više trudite steći njihovo povjerenje, što više vremena provodite s njima, to će prije postati privrženi ljubimci.
Zabluda br. 6
Tigrice držane u paru ili jatu ne postaju pitome
Ptice koje žive u jatu ili paru sigurno će se više posvetiti svome par odn. društvu svoje vrste nego čovjeku. No, i cijelo jato može biti pitomo – postoje mnogobrojni vlasnici većeg broja tigrica koji to mogu potvrditi. Tko se kao vlasnik ptica bavi svojim pticama i provodi s njima vrijeme, izbori se za njihovo povjerenje i daje pticama osjećaj sigurnosti, moći će pripitomiti i veći broj ptica. Ponekad čak i lakše nego pojedinačnu pticu, jer se u jatu uvijek nađe i pokoja hrabrija ptica koja će prije prići čovjeku nego ostale. Pored toga, predivan je osjećaj i doživljaj, promatrati veće jato ptica i njihove prirodne interakcije – gotovo kao da gledate neki zanimljivi film.
Zabluda br. 7
Tigrice mogu promijeniti spol
Ovaj izjava je jednako tako točna poput izjave da je zemlja ploča. Činjenica je da se spol tigrice može najčešće prepoznati po boji voskovice – kožice koja okružuje nosnice ptice. U pravilu je ta voskovica kod mužjaka plava, a kod ženki boje kože ili smeđa. No, intenzitet te boje ovisan je o tome da li je ptica raspoložena za parenje ili nije, odn. o tome koja količina hormona je prisutna u organizmu. Dođe li ptica u raspoloženje za parenje, boja postaje intenzivnija i često tamnija. Čak i potpuno izblijedjela boja ili promjena boje ne znači da je ptica promijenila spol. Često tako nagla i jaka promjena boje znači neku bolest – bilo hormonski poremećaj, bilo tumor ili neko drugo unutrašnje oboljenje mogu izazvati ovaj simptom. Tko primijeti takvu promjenu boje u totalnu suprotosnost (posebno jarko plavu u smeđu), trebao bi umjesto da bude uvjeren da je ptica promijenila spol – posjetiti veterinara koji će detaljno pregledati pticu.
|